Dobrodošli na prvi forum o gradu Rijeci i Primorsko-goranskom zavičaju, koji je otvoren za sve ljude na svijetu, bez obzira na nacionalnost, vjeru i porijeklo.

Prijava  •  REGISTRIRAJ SE !

Stanovništvo Rijeke

Dotaknite se neke teme iz bogate povijesti našeg grada. Jedino rubrika "Osobe" vezana je cijeli naš kraj. Pridonesite svojim prilogom da saznamo i naučimo nešto više .
Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Stanovništvo Rijeke

Post broj:#1  PostPostao/la nikola » 8.9.2009, 18:21

Godina Broj stanovnika grada Fiume
1777 5312
1794 6764
1800 7038
1810 8958
1815 8384
1847 11865
1850 10568
1857 13074
1869 17884
1880 20981
1890 29494
1900 38057
1910 49804
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23729
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#2  PostPostao/la Adamić » 8.9.2009, 18:30

Republika Hrvatska
1991. Početkom prosinca iz Rijeke su brodom otišle posljednje jedinice JNA. Te godine Rijeka je prema popisu stanovništva, imala 164.000 stanovnika .

2001. brojio je prema posljednjem popisu stanovništva 144.043 * stanovnika. Rijeka ima radno sposobnog stanovništva 96 000 , od čega je zaposleno 67 104 građana.

intelektualni potencijal Grada:
- sa srednjom školom je 67 445 stanovnika
- s višom školom je 7 484 stanovnika
- s fakultetom je 14 612 stanovnika
- s magisterijem je 585 stanovnika
- s doktoratom znanosti je 404 stanovnika


ima zanimljivih brojki

ti sredi ove ostale brojke do 1991, :smijeh:
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23729
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#3  PostPostao/la Adamić » 25.9.2009, 00:07

Popis 1991.

Po popisu iz 1991. godine, bivša općina Rijeka je imala 206.229 stanovnika:

* Hrvati - 148.046 (71,78%)
* Srbi - 21.669 (10,50%)
* Jugosloveni - 8.014 (3,88%)
* Muslimani - 5.659 (2,74%)
* Italijani - 3.330 (1,61%)
* Slovenci - 3.046 (1,47%)
* Albanci - 937 (0,45%)
* Crnogorci - 884 (0,42%)
* Makedonci - 468 (0,22%)
* Romi - 445 (0,21%)
* Mađari - 401 (0,19%)
* Česi - 144 (0,06%)
* Austrijanci - 71 (0,03%)
* Nijemci - 66 (0,03%)
* Židovi - 20 (0,00%)
* ostali, neopredjeljeni i nepoznato - 13.029 (6,31%)


Slika
Po popisu iz 2001. godine na teritoriju bivše opčine Rijeka je živjelo 191.647 stanovnika. Sadašnji grad Rijeka ne obuhvaca sve djelove bivše općtine Rijeka: gradove Kastav, Kraljevica i Bakar i opcine Viškovo, Čavle, Klana, Jelenje i Kostrena.

Informacije su preuzete sa wikipedije.
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#4  PostPostao/la nikola » 26.11.2009, 22:46

Popis stanovništva Rijeke iz lipnja 1940. godine, koji se odnosi na Rijeku zapadno od Rječine, a koja je, na temelju Rimskog ugovora iz 1924.godine, bila u sastavu Kraljevine Italije, pokazuje da je taj grad imao ukupno 60.892 stanovnika. Oni su se iskazivali prema sljedećim odrednicama: allogeni (inorodci), apolidi (stanovnici bez državljanstva), citadinazza dubbia (sumnjiva državljanstva), stranieri (stranci) i Italiani (Talijani).
Među njima je bilo 68 posto ili 41.314 Talijana, dok je hrvatsko stanovništvo, prije svega skriveno pod odrednicom allogeni, brojilo 18 posto ili 11.119 osoba. Preostalo je stanovništvo (14 posto ili 8459 osoba), pak, skriveno pod drugima odrednicama.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#5  PostPostao/la nikola » 26.11.2009, 22:56

U veljači 1942. godine po popisu stanovništva u Rijeci utvrdio se 62.023 stanovnika, koji su se iskazivali prema rasama (razza): talijanske je rase bilo 74 posto ili 45.830 stanovnika, slavenske rase 23 posto ili 14.699 stanovnika, židovske rase dva posto ili 1125 stanovnika, dok je preostali jedan posto stanovnika bio njemačke (84) ili ostalih rasa (285 stanovnika).
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#6  PostPostao/la nikola » 26.11.2009, 23:17

Talijanske su okupacijske vlasti prije aneksije Sušaka Italiji, dakle još u vrijeme okupacije, odlučile popisati sušačko stanovništvo. Popis je obavljen 28. travnja 1941. godine, a
obuhvatio je 18.029 stanovnika: 16.354 Hrvata (91), 503 Slovenca (tri), 125 Srba i 100 Židova (zajedno jedan) te 947 ostalih (pet posto).
Imajući u vidu ovaj, kao i ranije navedene popise stanovništva može se pretpostaviti da je na području današnjega Grada Rijeke u razdoblju Drugoga svjetskog rata u nas živjelo od 80 do 90 tisuća osoba.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#7  PostPostao/la nikola » 26.11.2009, 23:32

Tragična bilanca jednoga grada u jednomu ratu (II svjetski rat)

Na području današnjega grada Rijeke u tijeku Drugoga svjetskog rata istraživanjem arhivskih vrela, povijesne i publicističke literature te tiska utvrđeno je da su, u naslovljenima području i vremenu, ukupno smrtno stradale 2314 osobe[/b]: [b]muškaraca je stradalo 1870 ili 81 posto, a žena 444 ili 19 posto među ukupno smrtno stradalima; od toga je stradalo 53 djeteta do 15 godina starosti; prema nacionalnoj pripadnosti, pak, među stradalima je 1070 Talijana (46), 770 Hrvata (33), 342 Židova (15) i 132 osobe drugih nacionalnosti ili neutvrđene nacionalne pripadnosti (šest posto).
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#8  PostPostao/la nikola » 11.12.2009, 18:47

Podaci o Rijeci u razdoblju od 1918 - 1924 godine

National Anthem : nema podatak
Text of National Anthem: nema podatak
Carnaro Charter (8 Sep 1920 - 29 Dec 1920 draft; in Italian)
Capital: Fiume
Currency 1918-1924:
Fiume Korne (FIUK)
National Holiday: nema podatak
Population: 44,956 (1924 est.)
GDP: $: nema podatak

Exports: $: nema podatak
Imports: $: nema podatak

Ethnic groups: Italians, Croats, Slovenes
Total Armed Forces: nema podatak
Merchant marine: nema podatak

Religions: Roman Catholic
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#9  PostPostao/la nikola » 26.1.2010, 12:32

Grad Rijeka 1900. godine predstavljao je “Corpus Separatum”, podložan
Ugarskoj u okviru Habsburškog carstva.
Prema službenom popisu iz te godine, pučanstvo nastanjeno u gradskom središtu i u predgrađima Plase, Drenova i Kozala (koja su također bila obuhvaćena gore navedenim “Corpusom”) iznosilo je sveukupno 38.955 duša. Prema popisu od 1910., posljednjemu provedenom u gore navedenom političkom poretku, proizlazilo je da ih ima 49.806.
Prema kasnijim brojenjima provedenim od različitih ustanova, postoje sljedeći podaci: godine 1918. (popis Talijanskog nacionalnog vijeća / Consiglio nazionale italiano) ima 46.264 stanovnika, 1925. (talijanski popis) 45.857, 1936. (talijanski popis) 56.249, 1940.(službeni podaci talijanske pokrajinske uprave u Rijeci) 59.332, 1945. (Gradski narodno-oslobodilački odbor, privremeni organ uprave grada, poslije dolaska Narodno-oslobodilačke vojske Jugoslavije) 44.544 dana 31. svibnja i 47.839 dana 30. rujna.

U staroj Kvarnerskoj provinciji (Provincia del Carnaro), anektiranoj Italiji 1924.,
pučanstvo koje je u glavnom gradu davalo nedvojbenu talijansku većinu (32.415
Talijana i 10.353 Hrvata od ukupno 45.857 stanovnika)11, bilo je sastavljeno od
40.433 Talijana i 53.722 Slavena (prema našim saznanjima, skoro podjednako
podijeljenih na Slovence i Hrvate) na sveukupan broj od 99.941 stanovnika.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23729
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#10  PostPostao/la Adamić » 16.3.2010, 00:43

1787. godina
O važnosti Bakra govori i najstariji sačuvani popis stanovništva, iz 1787. godine, na kojem se može vidjeti da Bakar, čiji se teritorij prostire do Rječine, pa pod njega spada i Trsat, ima 7.656 stanovnika, Rijeka 5.956, Varaždin 4.814, Karlovac 2.740, Zagreb 2.815, Požega 2.002. Bakar je gotov dvjesto godina bio najveći hrvatski grad.


Ps.trebalo bi urediti ovu temu jer je sva razbacana. Ja vec uređujem temu Rijeka i države ,tako da ovu temu necu dirati. Tko želi neka ju uredi.
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Avatar korisnika
nikola
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 11096
Teme: 267
Pridružen: 27.7.2009, 16:32
Lokacija: Na kopnu, moru i u zraku

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#11  PostPostao/la nikola » 20.7.2010, 22:11

Brojčano stanje stanovništva riječkog teritorija:
1810godine________________________8958 stanovnika
1815_____________________________8950
1819_____________________________8345
izvor: Kobler na sp.mj.III.str.36
Također podatak da sam grad (bez okolnog teritorija) 1810 god. broji 8000 stanovnika, dok 1819 godine samo 6904 stanovnika.
JAPANSKI: リエカ KINESKI: 里耶卡 KOREJSKI: 리예카 GRČKI: Ριέκα HEBREJSKI: רייקה LATINSKI: Tarsatica

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23729
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#12  PostPostao/la Adamić » 20.7.2010, 22:13

Bravo slaži samo podatke stanovništva, pa ćemo kasnije složit sve te podatke u tablicu.
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

gost
 

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#13  PostPostao/la gost » 22.7.2010, 09:27

nikola napisao:Tragična bilanca jednoga grada u jednomu ratu (II svjetski rat)

Na području današnjega grada Rijeke u tijeku Drugoga svjetskog rata istraživanjem arhivskih vrela, povijesne i publicističke literature te tiska utvrđeno je da su, u naslovljenima području i vremenu, ukupno smrtno stradale 2314 osobe[/b]: muškaraca je stradalo 1870 ili 81 posto, a žena 444 ili 19 posto među ukupno smrtno stradalima; od toga je stradalo 53 djeteta do 15 godina starosti; prema nacionalnoj pripadnosti, pak, među stradalima je 1070 Talijana (46), 770 Hrvata (33), 342 Židova (15) i 132 osobe drugih nacionalnosti ili neutvrđene nacionalne pripadnosti (šest posto).


[b]Tekst Mihaela Sobolevskog:

Ljudski gubici Grada Rijeke od sredine 1940. do potkraj 1945. godine

U radu je obuhvaćeno područje današnjega Grada Rijeke, a
to znači da su obuhvaćena ratna područja gradova Rijeka i
Sušak s okolnima prigradskim naseljima. Naime, današnje
područje Grada Rijeke obuhvaća dvije bivše gradske strukture:
Rijeku, grad zapadno od Rječine, i Sušak, grad istočno
od Rječine. Ta su dva gradska naselja prvi put objedinjena
u jedan grad 1948. godine, i to pod nazivom Rijeka.


U svom je razvoju i širenju Rijeka progutala i okolna prigradska
naselja (Draga, Drenova, Orehovica, Pašac, Škurinje,
Zamet itd.), što sve zajedno čini Grad Rijeku.
U naslovljenom je razdoblju, od sredine 1940. do potkraj
1945. godine, područje današnjega Grada Rijeke pripadalo,
u svojoj početnoj fazi, dvjema državama (Kraljevini Italiji i
Kraljevini Jugoslaviji), a potom su se, u ratnim okolnostima,
mijenjale vlasti u tom području, o čemu će više riječi biti
kasnije.
Sredina 1940. godine, kada je Kraljevina Italija napadom
na Francusku uistinu i ušla u Drugi svjetski rat, čini početno,
dok završno razdoblje istraživanja čini kraj 1945. godine,
i to zbog toga što su i nakon završetka Drugoga
svjetskog rata u nas, u svibnju 1945. godine, nastajali
ljudski gubici neposredno povezani sa ratom (smrtne osude
zbog ratnih zločina, stradavanja od preostalih eksplozivnih
naprava, umiranja zbog bolesti i iscrpljenosti pojedinih osoba
koje su preživjele koncentracijske logore ili zbog ranjavanja
ostalih u ratu itd.).


Istraživanja su se ljudskih gubitaka Grada Rijeke u naslovljenom
razdoblju intenzivirala tek posljednjih nekoliko godina.
Objavljeni su u tom sklopu i radovi koji se odnose na
ljudske gubitke prouzročene od strane fašističke Italije i
nacističke Njemačke nad etničkom i vjerskom židovskom
zajednicom te prouzročene od strane savezničkih zrakoplova
koji su tridesetak puta bombardirali Rijeku.


Polazna je osnova rada istraživanje svih stvarnih ljudskih
gubitaka u području današnjega Grada Rijeke, i to bez
obzira na političke i vojne snage koje su te gubitke prouzročile.
Dakle, riječ je o cjelini ljudskih gubitaka u tom području.
U obzir su, pri tome, uzete one osobe koje su rođene
ili su se naselile u međuratnome ili ratnom razdoblju u
to područje. Usto, kako ljudski gubici nisu nastajali samo u
području današnjega Grada Rijeke, gubicima su pribrojeni i
oni, ako je riječ o prethodno definiranima građanima Rijeke,
nastali u širokima područjima Hrvatske i Jugoslavije te
afričko-europskima područjima.


Istraživanja su ljudskih gubitaka zbog svega navedenog
veoma dugotrajna, slojevita i složena, a zahtijevaju i velika
materijalna ulaganja, posebice ako se, kao u ovom istraživanju,
utvrđuje osobna identifikacija svake stradale osobe,
uz utvrđivanje što više provjerenih i pouzdanih činjenica o
njoj. Unatoč tome teško je pretpostaviti da se uopće i može
nakon više od pet desetljeća cjelovito i potpuno istražiti
naslovljena problematika. Stoga se mora naznačiti da su i
rezultati ovog istraživanja djelomični, odnosno privremeni,
dok se novim istraživanjima potpunije ne utvrde, odnosno
dijelom i promijene. Isto se tako mora naznačiti da su ratovi
uvijek bili izvorištem velikih ljudskih gubitaka, ali oni su, u
tijeku Drugoga svjetskog rata ne samo u nas, nastajali i na
temelju zakonodavstva pojedinih vladajućih sustava, koja
su, konkretno, bila usmjerena i protiv cijelih etničkih i vjerskih
zajednica.


Kada je riječ o broju stanovnika na području današnjega
Grada Rijeke u naslovljenom razdoblju sretna je okolnost
postojanje izvjesnih popisa. Tako popis stanovništva Rijeke
iz lipnja 1940. godine, koji se odnosi na Rijeku zapadno od
Rječine, a koja je, na temelju Rimskog ugovora iz 1924.
godine, bila u sastavu Kraljevine Italije, pokazuje da je taj
grad imao ukupno 60.892 stanovnika. Oni su se iskazivali
prema sljedećim odrednicama: allogeni (inorodci), apolidi
(stanovnici bez državljanstva), citadinazza dubbia (sumnjiva
državljanstva), stranieri (stranci) i Italiani (Talijani). Među
njima je bilo 68 posto ili 41.314 Talijana, dok je hrvatsko
stanovništvo, prije svega skriveno pod odrednicom allogeni,
brojilo 18 posto ili 11.119 osoba. Preostalo je stanovništvo
(14 posto ili 8459 osoba), pak, skriveno pod drugima
odrednicama. Zbog navedenoga nije na temelju ovog
popisa moguće utvrditi pravu sliku nacionalne strukture
obuhvaćenog stanovništva. To nije moguće postići ni na
temelju drugoga popisa, obavljenoga u veljači 1942. godine.
Taj je popis utvrdio 62.023 stanovnika, koji su se
iskazivali prema rasama (razza): talijanske je rase bilo 74
posto ili 45.830 stanovnika, slavenske rase 23 posto ili
14.699 stanovnika, židovske rase dva posto ili 1125 stanovnika,
dok je preostali jedan posto stanovnika bio njemačke
(84) ili ostalih rasa (285 stanovnika).


Kraljevina je Italija i prije službenoga ulaska u Drugi svjetski
rat vodila ratne vojne operacije u Etiopiji i Albaniji, no
službeno je zaratila 10. lipnja 1940. objavljujući rat klonu-
loj Francuskoj, a potom i Velikoj Britaniji. Ona je, u nastojanju
ovladavanja Balkanom, 28. listopada 1940. napala i
Grčku, a 11. travnja 1941. pridružuje se Njemačkoj i u
napadu na Kraljevinu Jugoslaviju, okupirajući pojedine njene
dijelove.


Rimskim ugovorom od 18. svibnja 1941. izvršeno je razgraničenje
između Italije i u travnju 1941. proglašene Nezavisne
Države Hrvatske (NDH), prema kojemu je Italija anektirala
i do tada okupirana područja zapadne Hrvatske (kotareve
Čabar i Kastav, dijelove kotareva Delnice i Sušak te
otoke Krk i Rab). U ovom je radu zanimljivo da je Italija,
dakle, anektirala Sušak s okolnima prigradskim naseljima.
Inače, sva se navedena područja bila pripojena Kvarnerskoj
provinciji te stavljena pod posebnu upravu Riječke prefekture.
Talijanske su okupacijske vlasti i prije aneksije Sušaka Italiji,
dakle još u vrijeme okupacije, odlučile popisati i sušačko
stanovništvo. Popis je obavljen 28. travnja 1941. godine, a
obuhvatio je 18.029 stanovnika: 16.354 Hrvata (91), 503
Slovenca (tri), 125 Srba i 100 Židova (zajedno jedan) te
947 ostalih (pet posto).


Imajući u vidu ovaj, kao i ranije navedene popise stanovništva
može se pretpostaviti da je na području današnjega
Grada Rijeke u razdoblju Drugoga svjetskog rata u nas
živjelo od 80 do 90 tisuća osoba.


Tridesetih je godina 20. st. u Kraljevini Italiji vlast učvrstila
Fašistička stranka, koja je, prema svojima ideologijskim
gledištima, oblikovala i sustav vlasti, pa i sustav represivnih
mjera spram svojih stvarnih, ali i pretpostavljenih neprijatelja.
Sve veća povezanost fašističke Italije s nacističkom
Njemačkom ogledala se i u usvajanju rasnih zakona u Italiji,
a prema uzoru na njemačke rasne zakone. U tom je sklopu,
od kolovoza do studenoga 1938. godine, i u Italiji cjelovito
zakonski regulirano rasno pitanje, a u nakani obrane talijanske
rase. Protužidovske su se mjere stoga provodile i u
Rijeci, potom, nakon njegove aneksije Italiji, i u Sušaku. U
početku se taj teror više ogledao u ograničavanju i onemogućavanju
ekonomskih i društvenih aktivnosti židovskog
stanovništva, a manje u odvođenju viđenijih osoba židovske
zajednice u koncentracijske logore (slične mjere, još
rigoroznije vođene, provodile su se i u vrijeme njemačke
okupacije riječkog područja, od rujna 1943. do travnja
1945. godine).

Kasnije se, međutim, nakon ulaska Italije u
Drugi svjetski rat, pojačavaju represivne mjere spram stanovništva
koje iskazuje bilo kakav otpor vlastima, posebice
u novoanektiranima područjima. Tih je represivnih mjera,
koje su proizvodile i stvarne ljudske gubitke, bilo više vrsta,
a primjenjivale su se prema pojedincima ili skupinama
osoba, pa i cijelim naseljima (interniranje članova obitelji, a
na temelju odgovornosti uže i šire obitelji, pljačka i uništenje
imovine, uzimanje talaca i sl.), pri čemu je antifašistima,
posebice komunistima kao nositeljima otpora talijanskom
fašizmu naviještena borba do istrebljenja. Komanda je 2.
talijanske armije, odnosno njeno Odjeljenje civilnih poslova
izdalo, u tom sklopu, 26. travnja 1941. i Uputstvo o dužnostima
civilnih komesara, koje je, pak, bilo upućeno i Riječkoj
prefekturi za okupirana područja, u kojemu se, među
ostalim, navodi:
Dati na znanje svugdje i svima da će svaki napad na talijanskog
vojnika ili civila biti kažnjen strijeljanjem.


Ratno se zakonodavstvo Italije počelo i na području Rijeke
primjenjivati 10. lipnja 1940. godine, a potom je prošireno
i na novoanektirana područja. Ratni su sudovi bili dis-
locirani u pojedine vojne jedinice, dok se civilno sudstvo
reguliralo naredbama i uredbama. Tako se, u tom sklopu, u
Mussolinijevoj naredbi od 3. listopada 1941. o kaznenim
odredbama za područja pripojena Italiji podrobno navode
kaznene mjere protiv onih osoba koje “ugrožavaju jedinstvo,
neovisnost ili integritet Države”: vremenskom kaznom
ili smrću će biti kažnjen pred vojnima ratnim sudovima
svatko tko obavlja prevratničku propagandu, osniva prevratnička
udruženja, sudjeluje u pobuni protiv državnih vlasti,
ugrozi sigurnost talijanske države i sl. Ta je naredba dopunjena
novom od 24. listopada 1941. godine, u kojoj se
broj kaznenih djela uvećao, među ostalima i odredbom da
glava obitelji odgovara za posjedovanje oružja ako se ono
pronađe u stambenom objektu obitelji. Legitimno je time
uspostavljena široka osnova primjene terora nad svim nositeljima
i sudionicima otpora talijanskima civilnim i vojnim
vlastima.


Građani u području današnjega Grada Rijeke su u naslovljenom
razdoblju bili i mobilizirani u razne vojne jedinice te
su se nalazili na svim ratištima Kraljevine Italije, što je,
među ostalim, uzrokovalo i velike ljudske gubitke upravo
vojne strukture stanovništva.


Kapitulaciju Italije 8. rujna 1943. nastoje iskoristiti sve političke
i vojne snage (Hitlerova Njemačka, Mussolinijeva
Talijanska Socijalna Republika/TSR, Narodnooslobodilačka
vojska Hrvatske/Jugoslavije i NDH) koje su Rijeku smatrale
svojim nacionalnim ili strategijskim područjem. Prevladali
su strategijski interesi Njemačke i trenutačna moć njene
vojne sile, pa su Nijemci u rujnu 1943. okupirali područje
današnjega Grada Rijeke te ga nešto kasnije uključili u
Operativnu zonu Jadransko primorje. Uvedena je vojna
uprava u načelu bila istovjetna onima koje su Nijemci imali
i u drugima okupiranim područjima Europe. Dakle, u nastojanju
da se stanovništvo iskoristi za ciljeve njemačkih vojnih
interesa te pacificira, uvedene su i represivne institucije:
uspostavljeni su, prije svega, Izvanredni sud za javnu
sigurnost te široka mreža obavještajnih, policijskih i vojnih
službi. Njihova će oštrica biti posebno usmjerena prema
sudionicima antifašističke borbe i njihovim obiteljima, što
se ogledalo i u stalnima borbenim aktivnostima njemačkih
jedinica i njihovih saveznika (četnički pokret, NDH i TSR).


Pri tome su njemačke vlasti uvele i razne prinudne mjere
(izgradnja obrambenih utvrda, mobilizacija i sl.) te masovno
upućivanje nepoćudnih građana, prije svega onih iz
židovske zajednice u koncentracijske logore i zatvore.
Naime, kako je područje Operativne zone Jadransko
primorje formalno pripadalo TSR-u, u njemu su i dalje
vrijedili rasni zakoni, pa su njemačke vlasti preuzele obvezu
uhititi i sve Židove u području današnjega Grada Rijeke te
ih uputiti u koncentracijske logore, što su i učinile te time
izvršile i genocid nad riječkom židovskom zajednicom.
Nijemci su, usto, nakon atentata nad pojedinim osobama iz
sastava svoje vojske i njenih saveznika te diverzija antifašističkih
udarnih grupa u tijeku 1944. i 1945. likvidirali i
manje ili veće skupine dokazanih ili, pak, pretpostavljenih
suradnika antifašističke borbe te taoca.


Znatne ljudske gubitke među građanima u području današnjega
Grada Rijeke, a u razdoblju od siječnja 1944. do
travnja 1945. godine, prouzročile su i angloameričke zrakoplovne
snage, smještene u svojim bazama u Italiji. Područje
je napadnuto 13 puta, uz velika materijalna razaranja, ali i
uz veliki broj stradalih građana.


Značajan činitelj nastanka stvarnih ljudskih gubitaka bio je i
narodnooslobodilački pokret (NOP), koji se postupno, od
ljeta 1941. godine, razvijao i u području Rijeke te oko
njega, a sa ciljem oslobađanja područja od okupacijskih
snaga i njenih saveznika. Pokret su ponajviše vodili više
hrvatski negoli talijanski komunisti, a na temelju programatske
platforme za borbu protiv okupatora i njegovih
saveznika, okupljajući široke slojeve društva bez obzira na
njihovu nacionalnu, vjersku ili neku drugu pripadnost. S tim
u vezi NOP je osnivao te razvijao i različite organizacijske
strukture, od vojnih jedinica do organa narodne vlasti –
narodnooslobodilačkih odbora (NOO). Taj antifašistički pokret
trebao je, pak, u području današnjega Grada Rijeke
pridobiti i većinsko talijansko stanovništvo, što nije bilo ni
jednostavno niti lako. U svakom je slučaju trebao usklađivati
interese hrvatskih i talijanskih antifašista i komunista,
osobito kada su u jesen 1943. usvojene odluke Okružnoga
NOO-a za Istru i Predsjedništva Zemaljskoga antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske o sjedinjenju Istre,
Rijeke, Zadra i jadranskih otoka Hrvatskoj.


I NOP je imao svoje institucije represije (narodne i vojne
sudove) koje su proganjale i sudile pripadnike okupacijskih
snaga i njihove saveznike. Usto, u mnogobrojnima su borbenim
sukobima između okupacijskih snaga i njihovih saveznika
te vojnih snaga NOP-a nastali i znatni ljudski gubici, i
to ne samo među vojnicima nego, na poprištima borbi, i
unutar civilnog stanovništva.


Svime do sada navedenim prikazan je povijesni sklop Drugoga
svjetskog rata u području današnjega Grada Rijeke, u
kojemu su samo naznačeni politički i vojni činitelji koji su u
najvećoj mjeri utjecali na stvarne ljudske gubitke ili su ih
prouzročili. Međutim, ljudski su gubici u tom području nastajali
i po završetku Drugoga svjetskog rata u nas, a bili su,
također, najuže povezani s ratnim okolnostima. Naime,
potkraj travnja i u početku svibnja 1945. jedinice su Jugoslavenske
armije (JA), točnije njena 4. armija, zauzele to
područje. Za najveći dio hrvatskog stanovništva bilo je to
istinsko i očekivano oslobođenje od talijanske fašističke vlasti
i njemačke okupacije, no većina je talijanskog stanovništva
tu činjenicu smatrala okupacijom od strane JA te je, u
najgorem slučaju, priželjkivala angloameričku okupaciju,
pretpostavljajući kako će se u poslijeratnima pregovorima
otvoriti mogućnost da Italija ipak zadrži međuratnu Istru i
Rijeku.


Institucije i političke organizacije NOP-a pripremale su se
već potkraj Drugoga svjetskog rata u nas za ulazak u veće
gradove, a nakon što su oni oslobođeni u tijeku završnih
operacija JA. Stoga su se oslobađanjem Rijeke i Sušaka od
strane 4. armije u tim gradskim prostorima ubrzo uspostavile
civilne i vojne institucije vlasti (dijelom su njihovi
kadrovi već i ranije bili imenovani). U tijeku su travnja i u
početku svibnja 1945. u području današnjega Grada Rijeke
svu civilnu vlast preuzeli NOO-i: Gradski NOO Rijeka,
Gradski NOO Sušak i više mjesnih NOO-a.
Gradski je NOO Rijeka, sve do veljače 1947. (Pariški mir),
uveo u svom djelovanju i dvojezičnost, tj. ravnopravnu
uporabu hrvatskoga i talijanskog jezika u javnom životu.


Taj NOO i Komanda grada Rijeke osigurali su, preuzimanjem
svih civilnih i vojnih skladišta, i dosta uredno opskrbljivanje
stanovništva živežnim namirnicama. Usto su organizirali
isplatu mirovina, obnovu privrede i sl., ali i poduzeli
represivne mjere nad državnima i narodnim neprijateljima,
primjenjujući pri tome razne diskriminacije, što je rezultiralo
i pojačanom migracijom dijela talijanskog stanovništva.

Sporovi koji su nastajali između civilnih i vojnih vlasti Demokratske
Federativne Jugoslavije (DFJ), s jedne strane, te Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije, s druge
strane, a u vezi s uspostavljanjem privremene savezničke
uprave u području Julijske krajine, prijetili su i mogućnošću
izbijanja ratnog sukoba. Stoga je Vlada DFJ, nastojeći
izbjeći moguće povode za vojnu intervenciju angloameričkih
snaga, 9. lipnja 1945. prihvatila savezničke uvjete te
potpisala Sporazum o uspostavljanju savezničke vojne
uprave u Julijskoj krajini. Time je tadašnja Rijeka potpala
pod vojnu upravu JA, čije je sjedište bilo smješteno u
Opatiji. Dakle, to područje je potpalo u zonu B, dok su
angloameričke vojne snage uspostavile vojnu upravu u zoni
A (područje zapadne Istre i tršćansko područje). Vojna je
uprava u području Rijeke inače uspostavljena 23. lipnja
1945. i bila je najviši organ vlasti: bila je izravno odgovorna
za funkcioniranje narodne vlasti i javnog života
uopće, kao i za funkcioniranje civilnoga i vojnog sudstva.


Takvo je stanje potrajalo sve do potpisivanja Mirovnog
ugovora između Federativne Narodne Republike Jugoslavije
(FNRJ) i Italije 10. veljače 1947. godine, kada su zona B, a
time i Rijeka integrirani u sastav Narodne Republike Hrvatske,
a time i FNRJ.


U ovom je radu, međutim, kada je riječ o stvarnima ljudskim
gubicima nastalima od oslobođenja Rijeke i Sušaka do
potkraj 1945. godine, najvažnije ukazati na okolnosti nastanka
tih gubitaka. Oni su uglavnom nastajali iz dva razloga:
zbog ranije kolaboracije pojedinaca s fašističkim i nacističkim
pokretom te njihovim saveznicima (četnici i ustaše) i
zbog smrti pojedinaca izazvanih logorskima i ratnim uvjetima
te iz rata zaostalima eksplozivnim sredstvima. Stoga je
posve logično da su u obzir uzmu i ovi gubici nastali neposredno
po završetku rata, jer i oni su u izravnoj vezi sa
ratom.


Komande mjesta Rijeka i Sušak te Odjeljenje zaštite naroda
Rijeka-Sušak tijekom su svibnja i lipnja 1945. uhitili veći
broj osoba o kojima su postojali dokazi ili se sumnjalo u
njihovu kolaboraciju s talijanskima fašističkim ili njemačkima
okupacijskim vlastima te s četničkim ili ustaškim pokretom.
Sve uhićene osobe pod istragom bile su smještene u
riječki zatvor ili u zarobljenički logor u Martinšćici. Njima su
sudili ponajviše Vojni sud JA – Vijeće za Hrvatsko primorje i
Rijeku sa sjedištem u Rijeci, ali i Vojni sud pri Komandi
istarsko-riječkoga vojnog područja, odnosno Vojni sud 4.
armijske oblasti – Vijeće za grad Rijeku. Optuženi su, već
prema stupnju krivnje, u ime naroda Jugoslavije suđeni na
kazne smrti strijeljanjem i vremenske kazne ili su, pak, bili
oslobađani u manjku dokaza. Presude su u pravilu predviđale
i konfiskaciju imovine optuženih, odnosno osuđenih
pojedinaca. Manji je broj likvidacija tih osoba obavljen i
bez sudskih presuda. Ipak, veći je broj optuženih, odnosno
osuđenih za kolaboraciju i ratne zločine imao i koristio je
pravo žalbe Višemu vojnom sudu, pa su se, u načelu, kazne
obavljale tek nakon odobrenja potonjeg. Da to nije bilo
samo formalno pravo svjedoči više primjera prema kojima
je Viši vojni sud preinačio ili ukinuo kazne pojedincima.
Unatoč tome, uvidom u fragmente dostupne dokumentacije
vojnih sudova, uočljivo je, barem kada je riječ o
području današnjega Grada Rijeke, da su istrage vođene
površno, često sa dvojbenim svjedocima, i ubrzano, a bez
pribavljanja određene mjerodavne dokumentacije. Stoga
ovo pitanje ostaje otvorenim i za našu pravnu znanost.
O problematici ljudskih gubitaka u području današnjega
Grada Rijeke u tijeku Drugoga svjetskog rata u nas gotovo
je dovršena knjiga, koja će se uskoro i tiskati, pa se, stoga,
ovdje iznose samo neki prethodni i privremeni, odnosno
poneki globalni pokazatelji o veličini tih gubitaka. Istraživanjem
arhivskih vrela,1 povijesne i publicističke literature2 te
tiska3 utvrđeno je da su, u naslovljenima području i vremenu,
ukupno smrtno stradale 2314 osobe: muškaraca je
stradalo 1870 ili 81 posto, a žena 444 ili 19 posto među
ukupno smrtno stradalima; od toga je stradalo 53 djeteta

do 15 godina starosti; prema nacionalnoj pripadnosti, pak,
među stradalima je 1070 Talijana (46), 770 Hrvata (33),
342 Židova (15) i 132 osobe drugih nacionalnosti ili neutvrđene
nacionalne pripadnosti (šest posto).


Kako je svojstvo Drugoga svjetskog rata i stradavanje civilnog
stanovništva u istoj ili čak višoj mjeri od stradavanja
vojnika na bojišnicama, odnosno u vrijeme ratnih operacija,
ono se potvrdilo i u području današnjega Grada Rijeke.
Najveći su, u sklopu ljudskih gubitka vojnih formacija, gubici
među pripadnicima antifašističkoga pokreta (490), a
manji među pripadnicima talijanske vojske i formacija TSRa
(325 osoba). Gotovo svi se ostali gubici (1499 osoba), jer
za neke osobe nije utvrđeno kako su i u kojemu svojstvu
stradali, odnose na civilno stanovništvo. Kolika je, pak, bila
snažna represija talijanskih fašističkih i njemačkih okupacijskih
vlasti nad civilnim stanovništvom nedvojbeno potvrđuje
činjenica kako je samo u logorima i zatvorima život
izgubilo 720 osoba, i to ponajviše u njemačkima nacističkim
koncentracijskim logorima Auschwitz i Dachau: u njima
je stradao najveći dio stradalih pripadnika židovske etničke
i vjerske zajednice s područja današnjega Grada Rijeke.
Usto, velike su ljudske gubitke, i to prije svega među
civilnim stanovništvom, prouzročile i angloameričke zrakoplovne
snage od siječnja 1944. do travnja 1945. godine
(160 osoba). Naposljetku su i gubici nastali neposredno po
završetku Drugoga svjetskog rata u nas, nastali od svibnja
do kraja 1945. godine: zbog kolaboracije sa četničkim,
fašističkim, nacističkim i ustaškim pokretom smrtno je stradalo,
prema presudama jugoslavenskih vojnih sudova i
mimo njih, 130 osoba. Usto, u istome vremenskom razdoblju,
stradala je još 51 osoba od iscrpljenosti zbog boravka u
logorima i zatvorima, rana zadobivenih na ratištima i raznih
eksplozivnih naprava.


To je tragična bilanca jednoga grada u jednomu ratu. Budući
istraživači, koji će, također, na civilizirani način istraživati
ovu problematiku, trebaju stvarnima ljudskim gubicima
pokloniti jednaku pozornost bez obzira koje su ih političke
ili vojne snage prouzročile.



Pojašnjenja:

1/ Državni arhiv u Rijeci, fondovi: Gradska komisija za utvrđivanje žrtava
rata Grada Rijeke (Comissione cittadina per l' accertamento dei crimine di
guerra di Fiume), Gradski NOO Rijeka 1945.-1946. godine, Okružna
komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača za
Hrvatsko primorje te Riječka prefektura – Okružna komisija za ratne
zločine; Hrvatski državni arhiv, Zagreb, fond: Zemaljska komisija za utvrđivanje
ratnih zločina okupatora i njegovih pomagača, kut. 39-41; Komunalno
društvo Kozala, Rijeka, Evidenza decessi – Popis mrtvih 1940.-1947.
godine; Ministero della difesa della Repubblica Italiana, Roma, Elenci
caduti; i Županijska uprava Rijeka, Registri degli atti di morte 1940-1947.


2/ A. Bressan – L. Giuricin, Fratelli nel sangue, Rijeka, 1964., S. Tintor, 13.
primorsko-goranska udarna divizija, Zagreb, 1968., V. D. Matetić, 14.
primorsko-goranska brigada, Beograd, 1973., I. Jurković, Oni sa savezničkih
konvoja, Rijeka 1974., R. Butorović, Sušak i Rijeka u narodnooslobodilačkoj
borbi, Rijeka, 1975., J. Romano, Jevreji Jugoslavije 1941-
1945. godine. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkoga rata,
Beograd, 1980., Trsat od davnih do današnjih dana, Rijeka, 1982.,
Pamtimo. Spomenici socijalističke revolucije Rijeke, Rijeka, 1983., I. Jelić,
Tragedija u Kerestincu, Zagreb, 1986., D. M. Kočić, Jugosloveni u
koncentracionom logoru Buhenvald 1941-1945. godine, Beograd, 1989.,
L. Papo de Montona, Albo d'oro. La Venezia Giulia e la Dalmazia nell'
ultimo conflito mondiale, Trieste, 1989, T. Žugić – M. Milić, Jugosloveni u
koncentracionom logoru Aušvic 1941-1945. godine, Beograd, 1989., T.
Novak, Buchenwald. Svjedočanstvo, Zagreb, 1996., I. Kovačić, Kampor
1942.-1943. godine. Hrvati, Slovenci i Židovi u koncentracijskom logoru
Kampor na Rabu, Rijeka, 1998., Il Tributo Fiumano all 'olocausto, Roma,
1999, te I. Kovačić, Legendarni Tuhobić. Riječko područje u ratu 1941.
godine i Partizanski odred Božo Vidas Vuk, Rijeka, 2000.


3/ La Vedetta d' Italia, Rijeka, 1940.-1945., La Voce del popolo, Rijeka,
1945.-1947., i Službeni list – Bolletino ufficiale, Rijeka, 1946.-1947.
godine.


Sažetak
U radu je obuhvaćeno područje današnjega Grada Rijeke, a to znači da
su obuhvaćena ratna područja gradova Rijeka i Sušak s okolnima
prigradskim naseljima. U naslovljenom je razdoblju, od sredine 1940.
do potkraj 1945. godine, u tom području živjelo od 80 do 90 tisuća
stanovnika, s time što je područje današnjega Grada Rijeke pripadalo,
u svojoj početnoj fazi, dvjema državama (Kraljevini Italiji i Kraljevini
Jugoslaviji), da bi, nakon Rimskog ugovora, potpisanoga 1941. između
Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske, bilo anektirano Italiji.
Talijanska se vlast na područjima Rijeke i Sušaka održala do rujna
1943. godine, a potom su ih okupirale njemačke jedinice, držeći ih sve
do početka svibnja 1945. godine.
U radu se razmatraju političke, vojne i druge okolnosti među sukobljenima
i zaraćenim političkima i vojnim stranama te ratni uvjeti koji su
utjecali na nastajanje stvarnih ljudskih gubitaka, kao i neke specifičnosti
nastanka tih gubitaka u raznim okolnostima: na bojišnicama i
nakon rata. Pri tome se iznose samo poneki globalni pokazatelji o veličini
tih gubitaka u području današnjega Grada Rijeke u tijeku Drugoga
svjetskog rata u nas i neposredno po njegovu završetku.
Prema do sada istraženima i još posve nepotpunim činjenicama ukupno
su smrtno stradale 2314 osobe: muškaraca je stradalo 1870 ili 81
posto, a žena 444 ili 19 posto među ukupno smrtno stradalima; od
toga je stradalo 53 djeteta do 15 godina starosti; prema nacionalnoj
pripadnosti, pak, među stradalima je 1070 Talijana (46), 770 Hrvata
(33), 342 Židova (15) i 132 osobe drugih nacionalnosti ili neutvrđene
nacionalne pripadnosti (šest posto).


(http://croinfo.net/vijesti-regija/243-dan-osloboenja-rijeke-sa-osvrtom-na-ljudske-gubitke-grada-od-1940-do-1945.html)

gost
 

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#14  PostPostao/la gost » 29.7.2010, 12:19

Popis stanovništva iz 1911-e.
fiumecensimento1911.jpg
fiumecensimento1911.jpg (58.4 KiB) Pogledano 2539 puta

Avatar korisnika
Adamić
Moderator
Moderator
Legenda foruma
Legenda foruma
 
Postovi: 23729
Teme: 923
Pridružen: 12.6.2009, 02:27
Lokacija: Grad Rijeka

Re: Stanovništvo Rijeke

Post broj:#15  PostPostao/la Adamić » 29.7.2010, 12:38

Odličan prikaz... dobro će poslužiti
Rijeka - naša ljubav, naš način života :trobojnicasrce

Sljedeće

  • Similar Topics
    Odgovori
    Pogledano
    Zadnji post

Vrati se na: Povijest

Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost