Kapetan Ljubomir Dorčić, zapovjednik parobroda Ljubljana koji je potonuo u Bakarskom zaljevu 14. svibnja 1945. godine (o potonuću parobroda Ljubljana čitajte u postovima na str. 3 ove teme)Prema tekstu Anđelka Kalpića “Kapetan Ljubo Dorčić, komandant “Makarske” i “Ljubljane””, čaopis Naše more br. 1-2, 1988.Ljubomir (Ljubo) Dorčić rodio se 24. kolovoza 1903. godine u Novom Vinodolskom u trgovačkoj obitelji.
Otac Bogoslav i majka Marija imali su sedmero djece, pet sinova i dvije kćeri. Dvojica sinova poginula su kasnije u Narodnooslobodilačkoj borbi, a Ljubomir je stradao zajedno s brodom Ljubljana 14.05.1945.
U velikoj obiteljskoj kući bila je bogata knjižnica u kojoj su se okupljali prijatelji i čije su knjige bile inspiracija za mladog
Ljubomira.
Ljubo je završio Pomorsku školu u Bakru 1921. godine, nakon čega se ukrcao na brod.
Nakon što je 1934. godine osnovao obitelj, odlučio je da ne plovi izvan Jadrana. Preuzeo je zapovjedništvo na brodovima društva Jadanske plovidbe sa Sušaka.
Najduže je plovio kao zapovjednik broda
Cetina na liniji Sušak-Obrovac.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata uključuje se već prvih dana okupacije u ilegalni rad. Prenosio je brodom materijal, odjeću, lijekove za partizane iz Sušaka za Novi Vinodolski, za potrebe partizanskog logora u Viševici. Održavao je veze sa otocima Krkom i Rabom.
Nakon kapitulacije Italije, postaje zamjenik komandanta luke Sušak. Nakon oslobođenja Cresa i Lošinja postaje zamjenik komandanta pomorske komande za Hrvatsko primorje i Istru.
Pomorska komanda za Hrvatsko primorje i Istru imala je plovni park od sedam parobroda (Makarska, Senj, Cetina, Slavija, Istra, Lav i Cres), oko 30 motornih jedrenjaka i dvadesetak manjih ribarskih motornih brodova i čamaca.
Ljubo Dorčić zapovijedao je parobrodom
Makarska koji je prevozio partizansku vojsku i ratni materijal.
Brod
Makarska sudjelovao je u prevoženju bataljona “Matija Gubec” 13. primorsko-goranske divizije u pomorskom desantu na Cres i Lošinj, u prevoženjima za napad na Karlobag, da bi nakon toga preuzeo funkciju štabnog broda svoje pomorske komande.
U provođenju druge etape operacije Wolkenbruch jedinice njemačke 71. divizije i oklopne SS divizije Herman Goring počele su iz Rijeke 07. rujna 1943. silovit napad na slobodni teritorij Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Istog dana, oko 15 sati snažno je bombardiran Senj.
Potopljen je parobrod Istra, i neki manji brodići, dok su oštećeni brodovi Cres, Cetina i Slavija. Parobrod Lav napadnut je i oštećen u tijeku plovidbe iz Senja, te se morao nasukati.
Jedini neoštećen brod bio je
Makarska kojim je zapovijedao
Ljubo Dorčić.
Takvo oštećenje i stradavanje brodova bilo je posljedica loše procjene komande koji su dozvolili veliku koncentraciju brodova u luci Senj, iako je dio ljudstva, pa i sam kapetan
Dorčić, smatrao da je napad na Senj bio očekivan.
Žestoka bombardiranja nastavila su se i idućih dana.
Brod
Makarska se pod zapovjedništvom
Ljube Dorčića nakon tog napada sklonio u Jablanac, a odatle otplovio u luku Bari koja je bila u rukama saveznika i gdje je već stigla partizanska misija brodom Bakar.
Ljubomir Dorčić bio je nakon toga neko vrijeme nautički referent Baze Monopoli, a 27. studenog 1943. postaje zapovjednik parobroda
Ljubljana.
Parobrod
Ljubljana ulazi u sastav transportnih brodova mornarice NOVJ. Brod povezuje obale Italije pod saveznicima s otokom Visom i sa oslobođenim lukama Dalmacije.
Ljubljana u travnju i početkom svibnja 1945. plovi svakodnevno Jadranom do Crikvenice izložena opasnosti od plutajućih mina. U to vrijeme bilo je zabranjeno uplovljavanje u luke Sušak i Rijeka zbog opasnosti od mina.
Nacrt parobroda Salona (kasnije Ljubljana) iz arhive Lloydovog registra u Londonu:Posljednje putovanje parobroda Ljubljana 11. svibnja 1945. godine
Ljubljana je u Dubrovniku ukrcala dio boraca koje je trebala prevesti do luke Sušak. Nakon toga otplovila je za Split u koji je stigla istog dana predveče.
Drugo jutro u Splitu je ukrcala članove kazališta narodnog oslobođenja ZAVNOH-a, koji su trebali u Rijeci i Istri održati predstave. Iz Splita parobrod otplovljava prema Crikvenici.
13.svibnja oko 15 sati
Ljubomir Dorčić uplovljava s
Ljubljanom u svoj rodni Novi Vinodolski. U brod se ukrcava Ljubomirova supruga Marga.
Ljubljana prema planu nakon toga uplovljava u Crikvenicu ali tu dobija od lučkih vlasti naređenje da produži za Bakar.
Nije poznato tko je i na osnovu čega proglasio Bakar sigurnom lukom za uplovljavanje. Je li bilo u pitanju površnost ili neobavještenost, ostat će čini se zauvijek neodgovoreno pitanje.
Ljubljana je uplovila u luku Bakar 13. svibnja uz zalaz sunca. Vojnici su se iskrcali, dok su članovi kazališne grupe ostali na brodu i izveli predstavu za posadu.
U svitanje 14. svibnja 1945. kapetan
Dorčić dobija naređenje da se s brodom vrati u Split. U međuvremenu, na brod se za Split ukrcalo nekoliko putnika. Isplovili su oko 3,30 ujutro. Ubrzo se čula strašna eksplozija nakon koje je slijedio krik Ljubine žene koja je sve to promatrala s obale.
Deset godina nakon tog događaja, teško oštećen brod
Ljubljana izvađen je iz mora. U brodu je pronađeno i deset kostura. Na osnovu ožiljka od operacije na lubanji, identificirano je tijelo
Ljuba Dorčića.
Nažalost, dnevnik koji se nalazio na brodu, u koji je
Ljubo pisao o svojim doživljajima za vrijeme Drugog svjetskog rata uništilo je vrijeme i more.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Kapetan Ljubo Dorčić imao je dvoje djece. Kći Gora Dorčić pohađala je Sušačku gimnaziju s mojom mamom. Koliko se sjećam iz pričanja mame, sin je tragično stradao kao pomorac, na žalost moje mame više nema pa je ne mogu pitati za potvrdu.